BOSNA I HERCEGOVINA U ŠVEDSKOJ
U neko davno vrijeme…
Rađali smo se u svim godišnjim dobima i sve smo ih voljeli, a zima u našim krajevima i pitomim padinama, brdima i planinama bila je oduvijek nešto posebno. S tim uspomenama smo živjeli i nosili ih u sebi….
Zima u bijelom, idilična slika neke zaspale bajke koja u sebi krije toliko neispričanih priča iz kojih smo odrasli. Negdje u tami podruma pronalazili bi odbačenu bakrenu tepsiju, a kad nije bilo druge posudiš iz vlastite kuće, pa niz padinu, koje li avanture, okrećeš se oko sebe i spuštaš sve do dole i opet sve iznova i tako do beskraja, ili dok ne dođe neka mama, jufka se već presušila, treba burek složiti, al’ nigdje tepsije, a nije više ni ravna, ma mislim onako u sebi, mogu ja i kvrguše, da mi je da se spustim samo još jednom, pa još jednom. Pravili smo mi i svoje sanke i maštom stvorena pomagala za spuštanje po snijegu, a pravi majstori smo bili za klizaljke. Bile su od drveta, veličina prema cipeli kakvu imaš, a ono najvažnije, potkovane sa metalnom trakom. E kakve smo mi vragolije radili na našim zaleđenim poljima. Skije nismo pravili, nisu ih ni svi imali, ali kad si u dobroj raji svi se skijaju i uživaju u snježnim radostima, a nakon svega u planinarski dom, ili u prostore mnogih skijaških klubova, u nastavku druženja, uz zvuke gitare i pjesme, u mladosti radosti i ljubavi….
Noć, zima steže, ledenice k’o prst debele, sad je pravo vrijeme, mame keten halvu prave, ništa slađe, ni ljepše, napuniš usta, pa kažeš ,”bum”, eksplozija miliona šećernih kristalića oko tebe, kao sve zvijezde sa neba i sve želje u njima. Noć, zima, mjesec sjeo u prozor, vatra pucketa u starom šporetu zvanom “fijaker”, ili su to kočije sa neba koje nas vode u nove snove i nove dane. Tako smo živjeli u svim zbivanjima, tako smo se radovali, tugovali, pjevali, svirali, a ponekad bogami i posvađali, pa opet zajedno i sve iz početka….
U finalu svih snježnih vragolija svi zajedno se bacimo u mekan snijeg, kako je ko znao, autentično i sa osmjehom, slikali se tako i ostavljali tragove u snijegu do slijedećeg dana i novog susreta i potom se opet beskrajno i sretno, igrali, igrali …Tako se u našem podneblju rađalo, odrastalo, momkovalo, zaljubljivalo, ženilo, udavalo, djecu izrađalo, tako se živjelo, umiralo i nestajalo, u neko davno već pomalo zaboravljeno vrijeme….
Hajdemo u planine…
Sarajevo 1984. godine, u veličanstvenom ozračju svjetskog spektakla, na XIV zimskim olimpijskim igrama-Sarajevo 84. Jedan sam od onih koji su imali sreću biti u organizaciji i realizaciji svečanog otvaranja igara i ni danas poslije toliko vremena ne može se riječima opisati sve viđeno i doživljeno. U vitrini uspomena u Švedskoj je medalja sa Vučkom, koji sad dočekuje i broji zime na ovim prostorima, prošlo ih je već sedamnaest i bit će ih još, ko zna koliko, prebrodili smo mi zajedno puno toga, u odjeku najsretnijih trenutaka koji se mogu doživjeti i ehu pjesme, „Hajdemo u planine, jer tamo, jer tamo nema zime“…..
S početka devedesetih, neshvatljivo vrijeme….
Nevidljiva ruka zla, zaustavi svu dobrotu, dječji smijeh, mladost, poljupce u nama znanom kutu, u osami, stvorenoj za ljubav…..Mrak, nestvarna tišina, buka i nesnošljiv tutanj, sila uništenja svega što vrijedi, jauk, bol, plač, ne čuje se više pjesma, vrijeme čekanja, nadanja…i nas tamo više nema, ostala su još samo sjećanja u nama…
Švedska 1992. – 1995.
Vrijeme našeg dolaska u Švedsku, da ponovo budemo zajedno i da počnemo sve iz početka, da se stvori sve iz nova, sve što je satkano u našim tradicijama, običajima, bogatstvu i ljepoti kulturnog blaga i naslijeđa, ljepoti naše pjesme, muzike i igre, u svim kulturnim i sportskim aktivnostima. Tako se od prvih dolazaka svih nas na ove prostore, polako ali nezaustavljivo počela graditi BiH u Švedskoj. U gradovima i mjestima našeg novog življenja oformljena su udruženja, klubovi, savezi, sportske organizacije, muzičke i folklorne grupe i svi vidovi društvenih organizacija u želji i potrebi da očuvamo naš jezik i svu našu kulturno sportsku baštinu, da pokažemo ko smo, šta smo i odakle smo i život je tekao dalje, u neke nove dane i događaje…
Početak i razvoj skijaških udruženja
Ideja o osnivanju zimske škole skijanja, rodila se u Norveškoj 1997.godine, da bi zaživjela u aprilu 2000. god. kao sekcija Banjalučana i nakon sedam realizovanih zimskih škola skijanja koje su privukle veliki broj skijaških zaljubljenika iz Skandinavije. Osma sezona održana je u aprilu 2007. god. i po prvi put u Švedskoj, kada se uviđa potreba o osnivanju skijaškog Kluba i na ovim prostorima. Od 11.februara 2007. god. registrovan je novi pod nazivom; ”AlpinaScandSarajevo 84”- Skijaški klub BiH u Skandinaviji, a u ovom naslovu utkano je sve sa početka ove priče. Detaljne informacije o istorijatu bosanskohercegovačkih skijaških organizacija i dosadašnjem radu i sve zanimljivosti možete pronaći na stranici, www.alpinascandsarajevo84.se
Kläppen, 2. – 9. januar 2011.
I evo nas u novoj priči i tek završenom i uspješno realizovanom ovogodišnjem susretu, kojem je prisustvovalo 380 učesnika. Ukratko; svima bilo lijepo, svi se vratili zadovoljni i bez povreda, ponovo sa nama naši dragi gosti iz BiH, udruženje, “Obrazovanje gradi BIH”, uvaženi i rado viđeni, general armije BiH, Jovan Divjak, pratilac, Edin Bećarević i stipendisti udruženja ”Obrazovanje gradi BiH”, Ermin Babić , Amir Durmišević, Benjamin Poturak, Admir Jazvin i Damir Hajrulahović.
Školu za početnika skijanja, uspješno završili; Dinka, Sabina i Almir Mujnović, Selma Klipić, Besima Sokol, Sarah i Tagrid Alihodžić, Sebastian Edman, Danijela, Neo i Samir Madžo, Selma Klipić, Sinela i Ibrahim Tahrić, Merima i Dženan Omerbegović, Emma Kasumović, Senad Pašić, Davor Željana,Toni Anić, Tijana Draganović, Hanna Kotaranin, Zlatan Sobo, Anando i Elman Tenić, Arslan Emina i Latifa Gvožđar, Emil i David Ilić, Denis i Selma Škorić, Sanela Hamzić, Sanela Šaškin.
Tekstovi koji su u pripremi i koji će se uskoro pojaviti na;www.alpinascandsarajevo84.se Asmer Žiško i Suzana Slavnić i sami sudionici ovogodišnjeg susreta pružit će vam niz informacija o svim pojedinostima i zbivanjima, a i vi poštovani članovi sa svojim utiscima možete dopuniti ovu našu zajedničku priču koja nam ostaje za sjećanje i uspomenu na još jedno lijepo druženje sve do narednog susreta 2012. godine. A onda opet sve iznova; „Hajdemo u planine, jer tamo, jer tamo nema zime“…..
Za sve članove Kluba „AlpinaScandSarajevo 84“
s poštovanjem, Muharem Sitnica – Sića
